Prevođenje je intelektualno vrlo zahtjevan posao koji od prevoditelja zahtjeva puno koncetracije i stručnog znanja iz područja koje se prevodi. To je vrlo složen proces za koji nije potrebno samo znanje stranih jezika, nego i stručnost prevoditelja. Prijevod nije jednostavna zamjena riječi iz jednog jezika s rječju iz drugog. Procesu prevođenja prethodi upoznavanje s materijom i relevantnom literaturom. Pisano prevođenje podrazumijeva prijevod fizičkih dokumenata (u tiskanoj ili elektronskoj formi). U oba slučaja, prevoditelj najčešće dobiva materijal u elektronskoj formi te ga na svom računalu obrađuje i uređuje uz ili bez pomoći nekog softverskog alata za prevođenje (TRADOS, memoQ, itd).

Pisani prijevod je pisani prijenos teksta s izvornoga na ciljni jezik. Izvornim jezikom nazivamo jezik s kojega se tekst prevodi; jezik na koji se tekst prevodi nazivamo ciljnim jezikom. Prijevod se ne naplaćuje se po stranici, nego po kartici teksta. Jedna autorska kartica obuhvaća 1500 znakova s razmacima. Pri određivanju cijene kartice polazi se od propisane tarife koju je moguće smanjiti ili povećati, ovisno o hitnosti i složenosti prevođenog teksta. Broj kartica koji prevoditelj može prevesti u jednom danu ovisi o vrsti i složenosti teksta te iskustvu i stručnosti prevoditelja. Po redovnoj tarifi sudski tumač može izraditi prijevod 4 kartice teksta s hrvatskog na strani jezik i 6 kartica teksta sa stranog na hrvatski jezik po radnom danu.

Cilj prevoditelja je izraditi prijevod koji sadržajno, stilski i terminološki u potpunosti odgovara izvornom tekstu, stoga se prevođenju pristupa vrlo sistematično i s puno truda i pažnje. Vrijeme izrade prijevoda ovisi o količini i složenosti teksta koji sudski tumač treba prevesti.

Postoje dvije vrste pisanih prijevoda, a to su ovjereni i neovjereni prijevodi. Ovjereni je prijevod onaj koji nosi pečat i potpis ovlaštenog sudskog tumača. Neovjereni prijevod je pisani prijevod bez ovjere sudskog tumača. Jednake je kvalitete kao i ovjereni, no najčešće nije dovoljan kao službeni dokument pri ostvarivanju nekog prava. Ako je bilo koji dokument potrebno prevesti kako bi ga stranka razumjela i ispunila ili potpisala, tada se radi o neovjerenom prijevodu. U neovjerene prijevode spadaju dokumenti poput životopisa, članaka, web stranica, nepotpisanih ugovora, formulara…